Zahvaljujem se uvijek i prije svega vama, dragi prijatelji. Vama su i upućeni neki tonovi, zvukovi i neke nove melodije, neke iskrene poruke mog najsvježijeg glazbenog razmišljanja. Vama, koji ste uvijek tako čudesni, tako puni razumijevanja, strpljenja i tolerancije, a istovremeno toliko zahtjevni u očekivanju uvijek novih, inventivnih, intrigantnih i maštovitih glazbenih slika. O, kakve li divne podrške! Uvijek ispočetka pronaći motiv. Biti nov, a ostati svoj. U jednoj od bezbrojnih, idiličnih slika našeg predivnog, zelenog, Hrvatskog zagorja, u STUDIJU CARMEN, u obiteljskoj kući Roberta Šipeka, bilo je moguće to i ostvariti.

Zahvaljujem se Robertu puno, puno…
… pružio mi je udobnost i tretman istinske dive, a to, premda nevažno u svojoj biti, ipak uvijek ponovno laska i godi, a omogućuje umjetniku da u tišini i miru može ostvariti dimenziju pune kreativnosti. Njegove riječi: “Bit će gotovo kad bude dobro!“, omogućile su nam dovoljno potrebnog vremena (skoro punih godinu i pol dana!!!), čime smo svi zajedno, a napose ja, dobili toliko potrebnu sigurnost.

Zahvaljujem se Gojku Tomljanoviću, izuzetno nadarenom glazbeniku, na srčanosti, iskrenoj ljubavi, odanosti i potpunoj predanosti projektu… na neuobičajeno teškom i iscrpljujućem radu… na njegovoj skoro dječačkoj zanesenosti i strasti, u onim nezaboravnim trenucima kada bi skakao uvis, glavom skoro dotičući strop, kao reakcija na neke moje pjevačke egzibicije! Bio mi je to doista izuzetan i dojmljiv kompliment. Ne znam bi li još netko s toliko spremnosti i točnosti uspio realizirati sve moje uvijek do krajnosti zahtjevne ideje, naravno, nadograđujući ih svojom glazbenom erudicijom…

Zahvaljujem se Ivici Krajaču na predivnim stihovima.
“Yves, tvoje misli i poruke uvijek nose u sebi izuzetnu snagu, a nerijetko, u budućnosti dobivaju čak i obrise nekih teško objašnjivih predskazanja…“

Zahvaljujem se svim glazbenicima i vokalistima na njihovoj energiji, entuzijazmu i znanju. Moja suradnja s njima i naše predivno druženje i mene su samu iznenadili jednom sasvim neočekivanom slikom: dok su svi moji dosadašnji albumi bili popraćeni i proslavljani gurmanskim specijalitetima, izabranim vinima i šampanjcem, ovaj, najnoviji moj album natopljen je isključivo čokoladom… kilogramima i kilogramima čokolade. Koje li razlike od nekada! “O tempora, o mores!“

Zahvaljujem se mojoj izdavačkoj kući “Croatia records”, direktoru, gospodinu Miroslavu Liliću kao i mom starom prijatelju Siniši Škarici, koji su u tišini, bez ikakvih pitanja, puni povjerenja i strpljenja, očekivali najbolje. Kakve li slobode, podrške i divnog povjerenja!

Zahvaljujem se Saši Četkoviću i njegovoj ekipi, te Albinu Uršiću iz “Božesačuvaj”, za kojeg sam se već i prije uvjerila da je genijalac. Naime, ponekad vam jedna rečenica, jedna primjedba ili kritička opaska može otvoriti čitavo nebo ideja, koje vas onda povedu k pozitivnom razmišljanju i stvaranju.

Zahvaljujem se Kseniji i Niđi Vrbanić na inspirativnim riječima…

Zahvaljujem se mojoj Mili Višnjić koja mi stalno govori: “Uvijek sam s tobom. Kad će novo? Novo želim!“

Zahvaljujem se mom prijatelju Alanu Hranitelju na nepresušnoj invenciji, predanoj ljubavi i pomoći. Njegova aluminijska haljina-skulptura pravo je remek-djelo.
Zato…

Zahvaljujem tvornici Impol iz Slovenske Bistrice, koja mi je omogućila posudbu te izuzetno atraktivne i vrijedne modne skulpture…

Zahvaljujem se svojim roditeljima, mojoj sestri-prijateljici Mirjani… koji u tišini ljubavi strepe zbog mene, navijaju za mene i uvijek su na mojoj strani…

Zahvaljujem se mom nećaku Karlu, koji mi je u svojim šarmantnim, temperamentnim trenucima, punim mladenačke ludosti, turbo brzine i ljubavi znao govoriti: “Pa, dobro, kad ćeš ti već jednom napraviti i nešto za nas mlade?”
O, vi mladi! Pa vi i jeste ono što me pokreće. Nikad nisam ni prestala biti dio vas! Nikad nisam dopuštala da me napusti taj duh mladosti, pun buntovnosti, želje za potvrđivanjem, entuzijazma, neizvjesnosti i ideala! Vjerujem da to i jest onaj skriveni motiv i izazov koji me tjera da uvijek ponovno krenem ispočetka.