O JEDNOJ MLADOSTI

Jedna mladost. Jedan svijet nade

raste tiho u srcu tvom.
Drugi za te, ovaj svijet grade
s malo prave istine u tom.

Pričaju ti priče
i svaka ima svoj sretan kraj,
al’ prešućuju da taj svijet krade,
baš tvog sunca sjaj.

Jedna mladost. Jedan san sreće,
al’ do nje još dalek, dug je put.
I dok srce na svoj put kreće
u taj svijet ocvao i žut,
– odjednom će shvatiti sve …
Kako nigdje nema plamena tog.
Poput mrtve rijeke svije teče bez cilja svog.

Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet?
Tko zna. I u mraku katkad nikne divan cvijet!
Možda, tko zna – jedna od sretnih, jedna od tisuću
bit ću baš ja?
Tko da zna … tko da zna?

SRELA SAM SE S NJIM

Otkad se desilo čudo,
živjeti želim srcem svim.
Mijenja me to osjećanje ludo,
srela sam se s njim!

Ljubav je broj koji gubi…
Već sam živjela s tim.
Odjednom, svijet sasvim nov se budi,
– srela sam se s njim!

Reci, otkud svjetlost koja sja u oku tvom?
Reci, otkrij tajnu koja krije se u tom?

Znam samo jedno
– prvi put sam sretna ja
i sve je tako stvarno …
On – je tajna ta…

Reci, kamo dalje? Kojim putem treba poć?
Koju zvijezdu slijediti, u tu dugu, tamnu noć?

Svoj put do sreće
svatko mora naći sam …
Moj je dio neba pored njega, znam…

SREĆA

Sreća? Što je sreća, sada znam.
To je svaki susret s njim,
njegov dah na licu mom.
Sreća? Njegov korak, njegov glas,
nježni poljupci kroz noć …
sasvim jednostavno – on!
On je sve što tražim još
od života svog,

jer s njim doživjela sam sve,
– sve o čemu djevojka tek sanja …
iz priča drugih ljudi,
to je sve što život može da ti da …
Kao dio sna, jednog vječnog sna.

Sreća? Njegov obraz pored mog,
samo za njega stvoren dom ..
Sasvim jednostavno – on.

On u meni živi tu,
kao kucaj srca mog.
Ma kakav bio, on je moj,
sa bezbroj svojih sitnih mana.
Kad svoju sreću nađeš, onda znaj,
– pletu se svi u život tvoj …
Ma što god rekli sad,
– on će ostat moj!

PO PRVI PUT

Ipak, ne znaš ni sama kad,
nemir uđe u život tvoj …
Odlazi on,
hladno ostavlja te samu.
Nijemo odlaziš, ko poslušno pseto, tiho, u svoj kut,
gušeći plač u grlu svom,
po prvi put … po prvi put … po prvi put.

Sve te odjednom plaši tad …
njegov pogled i njegov smijeh …
Javlja se strah, drhćeš kao slomljen prut
– zar u srcu koje voli još ima mjesta i za smijeh
u času kad ostavlja se sve po prvi put?

Pred njim budi se prošli svijet …
Dal’ oživjeti će skupa s njim
sjećanja ta
koja javljat će se svud?
Dal’ će slabost nekog slatkog trenutka (jača nego on),
– ljubavi našoj nanijeti bol
po prvi put?

PLAČEM

Pačem. Sama ne znam zašto …
Možda nešto slutim sad?
Jer otkad nije tu,
više ne znam što ni kud …
Same crne, strašne misli prate me svud.

Plačem. On je sada tko zna s kim …
Negdje, možda sretan s njom?
Jer – teško teče dan
kad je čovjek sasvim sam,
i tada lako, tako lako zaboravlja, znam.

Kroz ovu gluhu noć da mi čuje bar glas,
u času kad naš svijet ruši se na nas?
Al’ daleko smo sad – kao pakao i raj …
U svom grlu gušim krik: To je naš kraj!

JEDNA KRATKA VIJEST

Isti dan, sat i isti tren
često mijenja sve,
kao sunčan sjaj poslije oluje …
Jedna kratka vijest,
radosna, ohrabrujuća vijest,
– jedna kratka vijest.

Jedan list, pismo, jedna riječ
– često vraća sve …
i vjeru i mir i sve nade.
Jedna kratka vijest,
radosna, ohrabrujuća vijest,
– jedna kratka vijest.

Sada, baš kad sam htjela
da zaboravim na sve,
opet on svoj trenutak, pravi, zna …
Premda bih htjela biti snažna,
ipak od uzbuđenja gorim sva.

Već za dan, dva il’ – ne znam kad,
to se vraća on,
u zagrljaj moj i u svoj dom …
Jedna kratka vijest.
Iznenadna, ali za me
tako sretna vijest.

LEŽAJ OD SUZA

Ležaj od suza prostirem za te,
ležaj od suza u oku mom.
Ležaj od suza, čežnje za tobom ..
čežnje što guših u srcu svom.

Oprosti dragi, ti znaš i sam,
da samoća poput bijesna vjetra
odnosi sa sobom sve ..
ušla je u me i u moje misli,
raznijela moj mir i moje sne …

Ležaj od suza nijemo te pita
– ima li suza u oku tvoj?
Ležaj od suza pita sa strepnjom
– nosiš li ljubav u srcu svom?

Oprosti dragi,
toliko sreće je opet tako naglo došlo …
nadala se nisam njoj.
Tvoja blizina već po drugi put
mijenja ovaj svijet i život moj.

NE PREPOZNAJEM GA

Idem s njim nijemo kroz grad.
Čini se – sve je ko nekad.
Al’ osjećam, u dubini srca svog,
da nije isti …
njegove kretnje ne poznajem …

korak taj, brži no prije …
stisak ruke ništa ne krije ..
u očima koje volim, gdje je sjaj?
Taj sjaj, nježan …
sklonište moje oduvijek i zaklon moj?
Zar su to ruke što su me štitile?

Pratim njegov pogled,
al’ ničeg se ne sjeća on ..
Ni stola, ni kavane
(a bila je naš drugi dom…)
Kupuje pet karanfila,
zaboravlja da ne volim ih ja …
na trenutak čak šapnu drugo ime,
da protrnuh sva.

Pratim njegov korak …
on ide kamo i svi.
Ne zna više stazu kojom smo šetali mi.
Nudi mi whisky sa ledom,
a nikad nisam pila ja …
nudi sve, a ne shvaća – to što želim,
da ne zna da mi da …

Idem s njim nijemo kroz grad.
Čini sve – sve je ko nekad.
Al’ osjećam, u dubini srca svog,
da nije isti …
Njega ja više ne prepoznajem …
ne, čovjeka ovog ja ne poznajem …

VJERUJEM TI SVE

Slučaj je naš,
kao bezbroj slučajeva oko nas
svakog dana.
Ti si uspio uvjeriti me sad
-da još me voliš isto kao i prije …
da ljubav naša ima za te istu draž ..
Ja vjerujem ti, pa makar bila laž.

Jer otkad jedno kraj drugog živimo
(a htjeli smo to),
ja znam da se mora
prihvatiti čak i laž.
Zato, mili moj – vjerujem ti sve.

Život je naš tako monoton i prazan svaki dan
i svaku noć …
još nas veže samo navika za sad.
I ti i ja se vrtimo u krugu tom,
– u krugu u kom ostat ćemo zajedno,
jer to je sve što nam je ostalo.

Ponekad, ipak,
ti priđeš nježno i poljubiš me.
Zaustavljam dah da bih čula riječi te …
Tada, mili moj – vjerujem ti sve …
vjerujem ti sve.

KAO STRANAC

Ako je svijet tek pred nama,
kao što kažeš ti,
– onda ruku mi daj kao nekad,
pa se nećeš osjećati tu
kao stranac …
kao stranac koji kroz život luta sam.

Želiš li znati moje misli,
evo ti dnevnik moj …
možda shvatit ćeš tad da te volim,
pa se nećeš vraćati svaki put kao stranac …
kao stranac što u samoći provodi dan.

Jer – za našu ljubav još ima nade,
osjećam to ..
Samo – dijelimo sve …
radost i bol, dobro i zlo.
Treba hrabrosti;
jednom još da se počne sve.

Ako i ti želiš isto ono što želim ja,
onda skini tu masku sa lica
i ne vraćaj se u ovaj dom
kao stranac …
kao stranac
koji samo sebe nosi u srcu svom.

Dragi, skini tu masku sa lica
i ne vraćaj se svaki
put kao stranac …
kao stranac …
kao stranac