Novosti

11.08.2013.

KONCERT U PULSKOJ ARENI – KRUNA ROĐENDANSKOG SLAVLJA „DNEVNIKA JEDNE LJUBAVI“, 10.8.2013.

U TOJ IGRI BILO JE VAŽNO SAMO PRIPADANJE LJUBAVI I ŽIVOTU KROZ GLAZBU


Iščekujući tonove „Ljubavi“ grupe Quasarr i Josipe Lisac, postaje jasno da je Josipa od svog života učinila ono što on jest upravo zato što je odlučila ne podrediti se nikome i ničemu. Ničemu, osim njoj, Ljubavi. Upravo je ona i bila potka nedavnog pulskog koncerta, najavljenog kao kruna rođendanskog slavlja „Dnevnika jedne ljubavi“, rođenog prije 4o godina, iz ljubavi s Karlom, čiji je duh i snagu ponovo prizvala da s njime kroz slike i tonove podijeli i prostor Amfiteatra. Arena i Josipa nisu se susrele još od vremena Gubec-Bega i zato se posebno i s puno predanosti pripremala za svoj, gotovo pa nevjerojatno zvuči, debitantski nastup. A onda je u nju ušla i kao da se želi pokloniti toj drevnoj kulisi i vlastitoj prošlosti, dodatno je posvetiti, otpjevala “Ave Mariju”.

Povjerila je publici da je grizla nokte od muke, u strahu od vjetra, pitajući „kroz koje od ovih rupa puše?“ Mogla je to, s punim pravom, jer ljude kojima pjeva odavno smatra svojim osobnim prijateljima. Prijateljstvo je to koje je prošlo put tijekom kojeg su se jasno izgradili kriteriji: Josipini – o neporecivom pravu na originalnost i samoodnosnost u glasu, gesti, tonu, slici, o ljubavi za drukčijim, neistraženim i neomeđenim; i publike – da pronađe hrabrost u prepoznavanju drukčijeg i ne samo da tolerira, već i prihvati, poistovjeti se, cijeni, a onda i, gle čuda, poštuje i voli. Vjerujem da su se mnogi među tisućama prisutnih te večeri, 10. kolovoza 2013. prisjetili ne samo pjesama koje vole, koje su ih obilježile, dale pečat ukusu, već i vlastite hrabrosti, zasigurno se pitajući što bi bilo da su ustuknuli pred zadanom prosječnosti. Puteve takvoj hrabrosti utirali su Josipa i Karlo.

Tako smo zajedno, Josipa, sjajni glazbenici, dugogodišnji suradnici-prijatelji, Gojko Tomljanović na klavijaturama, Borna Šercar na bubnjevima i udaraljkama, Josip Grah na trubi i harmonici, Davor Črnigoj na bas gitari i Elvis Penava na električnoj gitari i publika otvorili stranice „Dnevnika“, preko „Dok razmišljam o nama“, do „Janinog ludila“ i „Uvertire” Gubec-Bega koje je svojim gostovanjem i energijom, prateći Josipu na klaviru, dodatno potcrtao pijanist i skladatelj, Matej Meštrović. Pa tako kroz „Maglu“ do „Danas sam luda“ pa sve do „1000 razloga“, „Život je samo most“… Premostila je Josipa i vrijeme i prostor, zavodila anegdotama i dosjetkama, namjerno pretjerujući u afektaciji. I nije u toj igri bilo važno ništa osim pripadanja ljubavi i životu kroz glazbu. Ni vjetar, ni loša prognoza vremena, ni pokoji zaboravljeni stih. Pa, pobogu, toliko ih je, zar ne?!

Koncert je završila, dosljedna sebi, pjesmom „Ispočetka“. Jer, nitko sličan njoj ne nazire se i ne postoji. Upravo zato je za nju predodređen neki novi početak. Svjesna je svoga autoriteta i činjenice da ponovo dolaze neki novi klinci i klinke koji trebaju Josipinu umjetničku estetiku u svakom smislu. Zato je s osmijehom djevojčice mudro zaključila, (komentirajući vrijeme): „Ljudi, gdje god da se pojavim, ja sam osvježenje!“ Ionako mnogi žele proniknuti tajnu trajanja – ni dive, ni kraljice – samo Josipe. Evo im odgovora.

Ines Pehnec


Fotoalbum (facebook)