Epilog

"I u mraku katkad nikne divan cvijet..."

"Sanjar širom otvorenih očiju" i nepopravljivi idealist, a istovremeno vizionar i hrabri pokretač, Josipa Lisac je unikatna pojava glazbene i javne scene ovih prostora. Sposobna da kroz provociranje i izazivanje, kako publike tako i sebe, stvara ili potiče na stvaranje. Jednog časa zaigrano dijete koje uči i otkriva, znatiželjno spram novog, a već sljedećeg iskusni, formirani umjetnik, sa jasno postavljenim standardom. A njezin standard jest neosporna kvaliteta. Tome u prilog ide i činjenica da Josipino ime danas možemo pronaći i u osnovnoškolskom udžbeniku za glazbeni odgoj, gdje se, kada se tumači pojam glasa, spominje uz imena Edith Piaf i Freddija Mercuryja.

Sama o sebi kaže da se užasava prosječnosti i banalnosti i čitav njezin život posvećen je iznalaženju novih, originalnih, često i šokantnih rješenja, što je uvijek i na svakom mjestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom. U jednoj rečenici: Definitivno, Josipa Lisac nije kao drugi...