![]() |
|
||||||||||||||||||||||||||||
|
|
KAKO I GDJE KUPITI Najlakše i najbrže u on-line dućanu Croatia Records-a: shop.crorec.hr Opširnije upute o kupovanju preko on-line shopa pročitajte ovdje.
NAJAVE
Arhivu najava možete pogledati ovdje.
Službeni YouTube.com kanal:
JOSIPA, PJEVAČICA GODINE PREMA IZBORU UREDNIKA I SLUŠATELJA HRVATSKOGA RADIJA
Ovogodišnja nagrada UMJETNICI UMJETNICIMA objašnjava urednik emisije, opravdava svoj naziv činjenicom da na domaćoj i medijskoj sceni nedostaje ravnopravna zastupljenost onih koji glazbu žive i od koje žive na najkvalitetniji način stvarajući i održavajući domaću kulturnu scenu u odnosu na one koji teško da i mogu definirati svoj glazbeni identitet ali se unatoč tome agresivno nameću. Za razliku od prošlogodišnjih dodjela, urednik Turky party-a nije dobitnike obavijestio zbog čega ih poziva u emisiju već im je iznenađenje pripremio na licu mjesta. Josipa se unatoč liječničkom pregledu pojavila uživo u eteru, dobro raspoložena strpljivo je odgovorala na pitanja a na jedno od njih, odgovorila je da bi baš htjela poletjeti na što je urednik poručio da ne pomišlja na to barem dok ne završi emisija. Simboličnu nagradu za prvi ženski vokal 2009-e Josipa je dobila u obliku unikatne keramičke svjetiljke autorice Valerije Polanec. (Maja Savić)
REIZDAN JE I DIGITALNO REMASTERIZIRAN
Pošto nam je već sa 18 godina, u Opatiji 1968. rekla što je čini sretnom, za nju krenule su lađe na Splitu 69. da bi nam godinu kasnije s pozornice zagrmila nezaboravnu "Oluju". No, (nazovimo ga tako) sudbonosni trenutak za Josipin život dogodio se početkom 1971.god. Upravo te, i u kolektivnom pamćenju hrvatskog puka (naravno, iz drugih razloga), znakovite godine ona upoznaje Karla Metikoša, svog budućeg suputnika, suradnika, prijatelja - svoju ljubav, u čiju čast i danas priređuje koncerte. A priređivat će ih, vjerojatno, dok je živa.
Njeno poznanstvo i druženje s Metikošem ubrzo prerastaju u ljubav i suživot, donoseći joj mir i zrelost. Karlo izjavljuje "Josipa je glas koji se rađa jednom u 100 godina" i okreće se skladanju. Vrlo brzo, već 1972.god. odnose prvu zajedničku pobjedu, i to na Zagrebfestu sa pjesmom, kasnije evergreenom, "Dok razmišljam o nama". Zanimljivo, prve festivalske večeri ta se pjesma jedva probila u finale. Nastavili su zajedno kuhati, a sljedeće što su nam skuhali bio je legendarni "Dnevnik jedne ljubavi", Josipin prvi studijski album, no ujedno i prvi konceptualni uradak, te jedna od prvih rock ploča u Jugi. Objavljena je 1973.god. a ovih dana je doživjela digitalo remasterizirano reizdanje. "Dnevnik" je stekao kultni status i postao nezaobilaznim mjestom domaće rock antologije, a već je u prvoj godini distribucije dosegao i premašio prodanih 25000 primjeraka, te se okitio Jugotonovom titulom - Zlatna ploča. Nije na odmet spomenuti da se dodjela te Zlatne ploče odigrala 1975.god. nakon izvedbe naše prve rock opere Gubec Beg, istog autorskog tandema Metikoš-Krajač, u kojoj je Josipa maestralno izvodila ulogu djevojke Jane.
Danas duh te prave ludnice vjerojatno osjeti na svojim koncertima, iza kojih joj neki novi klinci umiju donijeti "Dnevnik", moleći ju da potpiše ploču. Ona je možda, pogotovo u proteklih 18 godina otkad je Karlo umro, i svoju glazbu, i cijelu sebe pretvorila u Dnevnik jedne ljubavi. Dnevnik kom je, kako je nekad pisao Dražen Vrdoljak, vrijeme već odavno skinulo navodnike. Danas se prisjeća: I zaista, obuzme vas neki poseban osjećaj, kada vas Josipa razgovarajući uvede u neveliku prostoriju u svom domu, u kojoj dobar dio zauzima klavir i izgovori: "Evo tu, na ovom klaviru, je sve nastalo." Ne poželite ništa na to reći, samo se u mislima počnu izlistavati melodije i refreni dragih vam pjesama, dok na zidu, uz Karlove fotografije, promatrate Srebrne i Zlatne ploče. Za svoje brojne Porine koje je osvojila, Josipa i ne zna točno gdje su (nisu ni u kakvoj vitrini), a na spomenutom klaviru stoji samo jedan - onaj Karlov. Uistinu zanijemite pred tom posvećenosti i odanosti žene, jedne od sretnih, jedne od tisuću, koja je i danas ostala na svom putu i, kako ona voli reći, u misiji. I danas s istom predanošću, kao gotovo 60-godišnjakinja, pjeva "Živim po svome". Baš kao što je, sa svojih 20, pjevala: "Nekad sjajan, nekad bijedan, ali za me samo jedan - život moj". A današnja mladost, bila u Zagrebu, Beogradu, ili Ljubljani, na početku njenih koncerata s istom emocijom sluša: "Drugi za te ovaj svijet grade, s malo prave istine u tom". Podudarnost - da je "Dnevnik jedne ljubavi" vršnjak Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski", koju obično nazivamo domom, hramom glazbe - možda i nije slučajna. Jer, u "Dnevniku" su mnogi, makar rođeni 10 ili 20 godina nakon što je snimljen, pronašli svoj dom. - Ostavila sam neke tragove kojima sada idu drugi ljudi. I to su moje najveće nagrade. (Paulina Lanceroti)
NOVOSADSKI SNP UGOSTIO JOSIPU, 29.10.2009. Poput Beograđana, i Novosađani su odbrojavali dane i sate do svojevrsne svetkovine ljubavi, istine i, nadasve, muzike - koncerta velike dive, Josipe Lisac. Od same najave ovog spektakla, zavladala je euforija i nestrpljivo iščekivanje trena kada ćemo se, već uz prve melodije, vinuti izvan ovog tužnog, pomerenog sistema u kojem smo prinuđeni obitavati. I upravo se to desilo! Jer to i jeste snaga Muzike, veličina umetnosti. A Josipa je zna rasplamteti, u trenu razgoreti mnoštvo mikrokosmosa i sjediniti ih u jednu najveću, a sveobuhvatnu emociju - Ljubav. To je ono što je čini fantastičnom! U četvrtak 29. oktobra, publika u novosadskom SNP-u doživela je upravo to - u ugodnoj prisnosti svako biće se razbilo na prahsitne deliće i, kroz to svoje najljudskije razobličenje, prepustilo da ga ovaj vrtlog odnese i rasprši svuda. Pa opet, ta rasparčanost nosila je nenadmašan osećaj razdiruće potpunosti. Josipa nam je te večeri podarila iskustvo koje je veliko kao život. I veće! Nakon ovacija, vrisaka i dugog, ali nikada dovoljno dugog aplauza, Josipina publika je napustila pozorište u nemosti, ostavljena bez reči, u zadivljenosti koja nije izreciva, a opet u neprestanom i nestišavajućem unutrašnjem žamoru i tuzi. Jer, premalo je takvih trenutaka u životu, a žudimo da to ne bude samo trenutak, već srž i postojanje. Život sam. (Anđelija Marinković) Prilog sa RTV-a: Autor priloga: Petar Subotin
BEOGRADSKI KONCERT I PROMOCIJA ALBUMA "ŽIVIM PO SVOME", 28.10.2009. Za posvećene ljubitelje muzike Josipe Lisac, ali i za one koji će to postati, koji je tek otkrivaju, ili koji su je nekada davno slušali, njeni koncerti predstavljaju svojevrstan praznik - broje se dani, iščekuje se, uzbuđenje raste i taj dan se s pravom u kalendaru obeležava kao značajan i poseban. Ako se neko, kojim slučajem, ne oseća tako pred koncert, sasvim sigurno će ga, nakon završetka, pamtiti čitavog života i razumeće one koji su tri sata ranije trepereli. Teško je racionalizovati to stanje duha, objašnjenje takvog raspoloženja nam izmiče. Svaki pokušaj je donekle bezuspešan, jer nedostaje "ono nešto" što bi opis upotpunilo, dovršilo, objasnilo. Morate doći, čuti, videti, osetiti - doživeti. Ili, pak, verovati nama na reč kada vam kažemo da je bilo "super", "fenomenalno", "genijalno", a da pritom i sami shvatamo banalnost svojih reči. Možemo vam govoriti o hipnotišućem glasu, sjajnom bendu, neverovatnim solažama, improvizacijama, još jednoj upečatljivoj modnoj kreaciji... Neće vam biti dovoljno. Samim izlaskom na scenu "Sava" Centra, Lisica je izmamila gromoglasan aplauz. "Ave Maria" je već odvela u drugu dimenziju, nakon čega je usledio dvoiposatni dokaz da smo te večeri bili na pravom mestu. Svaka pesma, datirala ona iz 1973. ili 2008, zvučala je sveže, nadahnuto, svevremeno i savremeno. Zato su i "O jednoj mladosti", "Dok razmišljam o nama", "Magla", "Danas sam luda" i "1000 razloga", "Zvira voda", "Naivni", "Živim po svome", pa i pesme sa u Srbiji nikad objavljenog albuma "Život", primljene s istim oduševljenjem i jednakom radošću. Teško je bilo odrediti šta predstavlja kulminaciju koncerta - "Pjesma za tebe", koja je, u isto vreme snagom i suptilnošću naterala na suze, ili "Zvira voda", obrada međimurske tradicionalne pesme, koju mnogi opravdano smatraju remek-delom, ili "Ja bolujem", u kojoj je solo imao bivši bubnjar skopskog sastava "Leb i sol" Garo Tavitjan, kada su se na licima prisutnih mogli pročitati oduševljenje, iznenađenje, neverica, zapitanost o tome da li zaista ljudsko biće sedi za bubnjevima i priređuje takav spektakl. Nakon svake numere mogla se čuti rečenica: "Da je samo ova pesma bila večeras, vredelo je biti ovde!" A tu su bili i Bisera Veletanlić (na jednom od idućih koncerata očekujemo je kao gošću na sceni, zajedno s Vasilom Hadžimanovim), Branislav Lečić, s kojim je Josipa sarađivala u predstavi "Pijana noć 1918", Ljubiša Samardžić... Probudila je Josipa čudesne emocije i sve to začinila humorom - osvrnula se na već pomenuti fenomen turbo-folka i u vezi s tim govorila o nastanku novog albuma, svesti o realnosti i potrebi da se bude svoj. Duhovito je prokomentarisala i svoj styling - minica i ZAISTA visoke potpetice, ironično rekavši da je želela izgled turbo-folk starlete, pa da i u skladu s tim promeni deset kostima za jedan koncert, ali "Čemu to, pa ja već imam deset kostima na sebi!" Na priču o turbo-folku logično se nadovezala i priča o sponzorima. Retko ko danas ima sluha za onoga ko iskreno i čisto peva o ljubavi. "Crveno i crno", izgleda, više nisu u modi. "Crno i zlatno"? E, to se već prodaje. Međutim, Josipa ni na tom putu nije posustala. Odana je ljubavi i stvaralaštvu Karla Metikoša. Na pomen njegovog imena publika u Beogradu nije ostala ravnodušna. Divno je bilo čuti taj aplauz i opet s ponosom reći: "Vredelo je biti ovde!" Na temu ljubavi, Josipa je recitovala stihove Romane Brolih, te pesme Vislave Šimborske "Sretna ljubav" i Miroslava Antića "Uspavanka", i na taj način braneći danas poljuljane vrednosti. Izuzev Josipi, veliku zahvalnost dugujemo i njenom sjajnom bendu - Gojku Tomljanoviću, Josipu Grahu, Borni Šercaru, Davoru Črnigoju i Elvisu Penavi, za emocije, iskrenost, posvećenost, profesionalnost, kvalitet. Sve pohvale zaslužuju i organizatori, agencija "Line up", koja je odlično radila svoj posao i pre i za vreme koncerta, kao i publika, zato što je sve to umela da ceni i nagradi. I ovoga puta mnogo se pisalo i spekulisalo o atmosferi koja prati ili bi trebalo da prati Josipine koncerte u Srbiji, i o bolnoj, ali i onoj boljoj prošlosti. Tačno je, sve to postoji, ali je isto tako činjenica da smo u sredu, 28. mogli biti bilo gde, na bilo kojoj tački Zemlje, ili, pak, izvan nje (što je, verovatno, najbliže istini), ali poruke i osećaji ostaju isti, večni, van prostora i vremena. Zato bez odgovora ostaje Josipino pitanje upućeno članovima benda: "Dečki, znate li vi uopće gdje ste sad?" U blatu, tamo gde je, po Josipinim rečima, nastala pesma "Još se zvijezde sjaje", ili upravo među zvezdama? Bar dva i po sata te srede smo svi znali odgovor, to je sigurno. Budući da svoje koncerte smatra izlascima, s radošću čekamo sledeći rendez-vous! (Sandra Dančetović) fotografija preuzeta sa: http://www.e-novine.com/fotogalerija/fotogalerija-kultura/31590-Dnevnik-jednog-trijumfa.html
PODSJETNIK NA MINULE LJETNE KONCERTE I NAJAVA PREDSTOJEĆIH
Josipa jest! Njen friški studijski album "Živim po svome" izmilio je među ljude u veljači, kad nam je plinska kriza već prestala remetiti zimski san. Koncertno je promoviran baš na onaj dan kad maškare budu na kratko nadglasane posvemašnjim velikim i malim srcima što vrište iz gradskih izloga. Da, na Valentinovo. Prisjetit će se oni koji su nazočili koncertu - nama je te subote u ZKM-u bio "Dan za ljubav" i gledali smo u nešto drugačiji "izlog". Glavni oder na Dravi mariborskog 18-og po redu "Lent festivala" (čestitamo punoljetnost!) ponovo je udomaćio Josipu 29.06. Pamtimo audio zapise još sa Lenta 2001. što su godinu kasnije završili na albumu "Josipa Lisac LIVE". Moglo bi se komotno reći da je sa svojim štovateljima u štajerskoj prijestolnici poznata hrvaška pevka odavno izgradila poseban odnos. Kako drugačije objasniti činjenicu da je baš u Mariboru netko od posjetitelja koncerta bio posebno inspiriran, te ju je radi oprave dosjetljivo i dokumentirano usporedio sa čarovnicom Wandom iz crtića Sport Billy. A možda se, radi blizine Drave, upravo te večeri specijalno "zamaglilo" na kraju koncerta, dok se uz čarovnicu orilo: "Magla svuda, magla oko nas"?! Iza toga, dočekao ju je Stari grad Zrinskih 19.07. Ni neobično hladna nedjelja, ni napasni komarci nisu Međimurcima poremetili uživanje u prepoznatljivim vokalnim vratolomijama. Ne čudi što je baš u Čakovcu posebno dirljivo zvučala obrada međimurske tradicionalne "Zvira voda", koja je pronašla svoje upečatljivo mjesto na novom albumu. Kojih 10 dana kasnije, umjetnica se nakon gotovo 30 godina uprizorila na tvrđavi Kamerlengo, i to u okviru manifestacije Trogirsko ljeto. Kako za nju, tako i za 600-tinjak posjetitelja, bio je to koncert velikog emotivnog naboja. Obostrano oduševljenje se nije skrivalo, posebice u trenutku kada je izvela mnogima dragu "Kapetane moj". Zanimljivo, prilikom premijerne Josipine izvedbe te Runjićeve skladbe na "Splitu 70." baš nitko u publici nije klap-klapnuo. Dalmatinci valjda bijahu šokirani "časnom sestrom" na bini. No, ovog puta - skoro pune 4 dekade kasnije - pljesak je bio gromoglasan. A i "časna" je s vremenom ljudima postala malo jasnija. (Možda zbog obvezatnog vjeronauka u školama?!) I teško da riječi mogu dočarati što je to moglo obuzeti kakvog morskog vuka u Trogiru kad je uživo čuo: "Već dugo me puštaš gledat niz pučinu i proklinjat sreću koju more nosi"; ili onu mariborsku mlađariju dok su kraj Drave nijemi iznova upijali riječi: "Jedna mladost, jedan svijet nade raste tiho u srcu tvom... Drugi za te ovaj svijet grade, s malo prave istine u tom..."; ili djevojčicu u Čakovcu, dok na Josipinom koncertu proživljava stihove: "Zvira voda iz kamena, hladna studena... Raste ruža iz korena, lepa, črlena". Stoga i nećemo pokušavati ispričati vam u kakvim su koktelima emocija mogli uživati oni koji su pohodili ovoljetne koncerte u pobrojanim mjestima. Ali ćemo s radošću najaviti da album "Živim po svome" nastavlja svoje krstarenje, u istom brodu s otprije nam poznatim Josipinim uspješnicama kakve su "Boginja", "Oluja", "Na, na, na", "Danas sam luda", "Gdje Dunav ljubi nebo"... Ove jeseni ima čvenk sa ljubiteljima glazbe u Beogradu (28.10.) i Novom Sadu (29.10.), te u Ljubljani (2.12.). Navratite! (Paulina Lanceroti) izvori:
INTERVJU OBJAVLJEN NA PORTALU MUZIKA.HR, 16.06.2009. Josipa govori o rađanju pjesama na svom novom albumu "Živim po svome", o stanju i poimanju glazbe danas, te o nagradi Porin i nagradama uopće. http://www.muzika.hr/clanak/21466/interview/josipa-lisac-glazba-kao-izricaj-je-naprosto-nestala.aspx
PORIN 2009, BIOGRAD, 9.05.2009. Na 16-oj, ovog puta biogradskoj, dodjeli Porina Josipa je postala bogatija za dvije nove 'staklenke'. Nagrađena je za najbolju žensku vokalnu izvedbu, i to za pjesmu "1000 razloga" (E.Stanić-M.Trošelj-E.Stanić), a 'ostaklio' se i njen DVD - "Koncert ljubavi u čast Karla Metikoša" (redatelj: Ivan Miladinov) - kao najbolji video program. fotografija preuzeta sa: Dodjela: "1000 razloga":
OBJAVLJENE NOMINACIJE ZA PORIN 2009 Posljednjeg dana ožujka objavljene su nominacije za hrvatsku diskografsku nagradu Porin čija će se dodjela dogoditi 9.05.2009. u Biogradu. Prema riječima struke, imena među nominiranima su - očekivana. A vijest koja posebno raduje ovdašnju web (mikro)zajednicu glasi: Josipa je nominirana u 4 kategorije. Od toga, 3 nominacije se odnose na pjesmu "1000 razloga", dok je četvrta za DVD "Koncert ljubavi u čast Karla Metikoša". Dakle, pjesma "1000 razloga" (E.Stanić-M.Trošelj-E.Stanić) nominirana je u sljedećim kategorijama: - za pjesmu godine DVD "Koncert ljubavi u čast Karla Metikoša" je među nominacijama za najbolji video program (redatelj: Ivan Miladinov) Čestitamo Josipi i ekipi na nominacijama. P.S. informacije preuzete sa http://www.porin.info/
"TISAK MEDIA", TRG BANA JELAČIĆA, ZAGREB, 21.02.2009. Kao posebna gošća prilikom otvaranja novog zagrebačkog dućana, "Tisak Media", Josipa je 21.02.2009. za posjetitelje potpisivala svoj najnoviji studijski album, "Živim po svome". Ušunjali smo se među novinarske ekipe, te uspjeli sa Josipom popričati o pjesmama s novog albuma, o glazbenim stilovima i gostima koji su sudjelovali, ali i o ulozi interneta u tom procesu stvaranja. Obzirom da se sve dešavalo u vrijeme maskiranja, možemo reći i da smo imali sreće, jer nas nazočne maškare, ipak, nisu uključile u svoju povorku. Kako je proteklo ovo subotnje druženje na Trgu bana Jelačića, pogledajte...
OVOGODIŠNJI KONCERT U ČAST KARLA METIKOŠA I PROMOCIJA NOVOG ALBUMA "ŽIVIM PO SVOME", ZAGREB, 14.02.2009.
Sinoć se ipak nije obarao rekord. Nije se ni natjecalo, ne zato jer je zlato već davno osvojeno, a konkurenti se ne naziru. Došlo se mirno i blago po primopredaju ljubavi. I ona je došla, veća i jača nego se očekivalo... Neshvatljivo topla, zavodljiva, crvena, velika... U jednom trenu nježna i smirujuća, a samo par sekundi poslije vulkanski silovita i duboka, kao da te želi progutati u kreposti. Bila je i bolna, ogoljena do kostiju, šćućurena i drhtava kao tratinčica na sibirskoj zimi... Jer i to je ljubav, neizostavna stavka njezine prisutnosti kada ona to doista jest.
Bez greške, bez trunke patetike, bez krivog pogleda. Možemo li naslutiti kakva se snaga i red nalaze u pozadini? I da to mogu samo odabrani? Ostajalo se bez daha, sa suzama u očima, sa djetinjim smijehom i sjetom na licu... Nekad s neizvjesnošću, neopisivim bolom u tijelu i duši... Da, da... To je ljubav. Kao na rollercoasteru, sad si gore, sada dolje, sada vrištiš, sada šutiš, ponekad plačeš - sve to u nepuna dva i pol sata koja prođoše kao tren. Ako nisam znala, polako osvješćujem: nazočila sam ljubavi u njenoj punini dubini, širini, onako kako sam i sama ljubila, i puno više od tog - onakvoj o kojoj pišu i govore oni koji znaju koliko je ona moćna, velika i vječna. Šutnja joj je, poznato je, najbolji dom, ali znati nadići i šutnju, te pretočiti sve njezine boje u riječi i glazbu tako vjerodostojno, mogu samo najveći na svijetu.
Svijet dakle imamo, samo ga treba željeti otkriti, konačno progledati i shvatiti da je on odavno tu, da nam se nesebično nudi i da nam više od toga doista ne treba. Zato se mirno smješkam, jer znam, jer mi je jasno, da sam od sinoć bogatiji čovjek. Fotografije s koncerta pogledajte u albumu ptičice.com: ovdje.
U OČEKIVANJU JOSIPINOG NOVOG STUDIJSKOG ALBUMA, 10.01.2009. "Oblačim osmijeh i budim se... Sve je po starom i ne dam se...!" - pjeva Josipa Lisac u naslovnoj pjesmi novog albuma. Slute li ti stihovi vedru i po starom kvalitetnu Josipu? Otkrit ćemo u veljači, za kada Croatia Records najavljuje izlazak albuma "Živim po svome".
Otkad je uz nezaboravni autorski dvojac Metikoš-Krajač još 1973. godine 'ispisala stranice' "Dnevnika jedne ljubavi", svog antologijskog albuma-prvijenca, 'koketirala' je sa brojnim izričajima. Još polovicom 70-ih prošlog stoljeća snimila je ploču sa domaćim i stranim jazz velikanima. No, pomislite li da ste od nje čuli sve i da vas više ne može iznenaditi, mogli biste se lako prevariti. Jer, kreativno raspoložena u stanju je iznenaditi i sebe, ovisno o vrsti izazova koji se pred njom ukaže. A aktualni izazov Josipe Lisac jest novi studijski album. Najavni single "1000 razloga", za koji je snimljen i spot (režirao Goran Kulenović), predstavljen je još u prosincu 2007, iza čega smo negdje u proljeće prošle godine mogli čuti još jednu 'novotariju' - pjesmu "Svijet oko nas". Glazbu za naslovnu pjesmu albuma "Živim po svome" napisao je mladi slovenski autor Jani Hace (Siddharta), dok je potpisnica teksta Alka Vuica (i inače tekstovima najzastupljenija na albumu). Producent, 'capo od aranžmana', ali i autor glazbe za dvije nove Josipine pjesme je Elvis Stanić. Uz njega, kao autori glazbe, pojavljuju se i Meri Cetinić, Gojko Tomljanović i Srđan Skansi. Kako je Josipa još prije 30-ak godina počela 'prijateljevati' sa jazzom, ne čudi što na ovom njenom albumu gostuje svjetski poznati klasični i jazz pijanist, David Gazarov. Tu su još Karen Asatrian te, iz domaćih redova, Boško Petrović, kao i drugi vrsni glazbenici.
Ne iznenađuje nas, svakako, ni Josipin 'prkos' diskografskoj hiperprodukciji visokotiražnih estradnjaka. Napomenut će: "Nije bitno kada će album izaći, ni koliko će pjesama na njemu biti. Bitno je da to bude dobro i da stojim iza toga što radim." A vrijeme leti... I dijete koje je rođeno 2000. godine, paralelno s izlaskom njenog prethodnog studijskog albuma "Život", danas više nije prvašić. No, za tih proteklih 8 godišta ne možemo reći da ih je provela u hibernaciji. Koncertno i dalje vrlo aktivna diljem ex YU, glazbu je unosila i u kazalište, gostujući u predstavi "Pijana noć 1918." teatra Ulysses. U istom periodu izlaze 2 kompilacijska albuma - "Josipa Lisac Live" (2002.) i CD sa hitovima objavljenim u okviru Platinum kolekcije Croatia Records-a (2007). Iste 2007. godine na policama se našlo i prvo Josipino DVD izdanje sa snimkom "Koncerta ljubavi" posvećenog Karlu Metikošu iz 2006. godine u zagrebačkom HNK-u. Kako vidimo, Josipa je uvijek u društvu odličnih glazbenika. Stoga, za vjerovati je da album "Živim po svome" donosi svježinu, pitkost i - nešto novo. "Kada me pitaju gdje izlazim, odgovorim - na svoje koncerte. To su moji izlasci, susreti s ljudima..." Ukoliko ste ikada imali prilike uživo biti dijelom glazbenih druženja s Josipom, mogli ste i sami osjetiti da njeni koncerti doista jesu ljubavni susreti s publikom. Zato s nestrpljenjem očekujemo predstojeće Valentinovo kada ćemo u ZKM-u, kroz koncertnu promociju novog Josipinog albuma, moći doživjeti isprepletenost glazbenih kvaliteta uživo. I taj će koncert, dakako, biti posvećen Karlu Metikošu. Sluti se prava koncertna poslastica. (Paulina Lanceroti)
|
||||||||||||||||||||||||||||