![]() |
|
||||||||||||||||||||
|
|
DESKTOPI - WALLPAPERI:
VIDEO: Službeni YouTube kanal: www.youtube.com/JosipaLisacCHANNEL
RECENZIJE: JOSIPA LISAC: Živim po svomPIŠE: Zlatko Gall Izvođač: JOSIPA LISAC Josipa je to napokon uradila: Živim po svom napisan je, otpjevan, odsviran i snimljen kao album dostojan reputacije stečene davnašnjim uspješnicama i - po mnogima kultnim - albumom hrvatskog popa Dnevnik jedne ljubavi. Jedini ozbiljan problem - koji je godinama ili, čak, desetljećima generirao sve "nesporazume" s Josipom Lisac - bio je nedostatak kvalitetnih pjesama, odnosno odsutnost skladbi u kojima bi njezin vokal i izvanserijske interpretatorske sposobnosti došle do punog izražaja. O tome je najbolje govorila Antologija - paket s osam CD-ova objavljen prije desetak godina - koja je pokazala da se nakon niske fascinantnih skladbi, sve odreda evergreenova, s početka samostalne karijere, a onda i jedne od najznačajnijih ploča domaćeg popa, albuma Dnevnik jedne ljubavi, u Josipinoj diskografiji rijetko nalazio materijal iste kvalitete. Albumi iz osamdesetih, ali i u devedesetima bili su znatno slabiji pokušaji repriziranja formule Dnevnika jedne ljubavi ili očijukanja s pomodnim trendovima s tek povremenim zgodicima poput Hir hir, Magle, Hazardera, Danas sam luda, Dobre vibracije... Popisu se možda može dodati još pokoji broj - poput Gdje Dunav ljubi nebo - no premalo ih je za ozbiljan ogled s remek-djelima s početka karijere s potpisima Dedića i Runjića, poput Što me čini sretnom, Krenule su lađe, Život moj, Oluja, Kapetane moj... ali i Radićevom I teče, teče vrijeme ili Metikoševim ultimativnim zgoditkom Dok razmišljam o nama. Bez čvrstog diskografskog uporišta u materijalu dostojnom njezinih vokalnih "performansi", Josipa se postupno gotovo posve okrenula "pirotehničkim" vokalnim eskapadama i stilizacijama koje su nerijetko klizale u prava prenemaganja. I u studiju i na koncertima... A onda se - na sreću - u priču umiješao Elvis Stanić. Potpisnik aranžmana i produkcije - ali također i skladatelj, gitarist, snimatelj te suradnik na miksu - Stanić je Josipi konačno izoštrio glazbeni fokus, a ona pak njegovoj glazbenoj viziji dala savršenu vokalnu izvedbu. Pače, Živim po svom je - po skromnom sudu potpisnika ovih redaka - njezin najbolji album, koji se čak može mjeriti s Dnevnikom jedne ljubavi. Ne zbog siline emocija - uostalom, album je Josipa i posvetila Karlu Metikošu - nego zbog bezgrešnog spajanja lucidnih aranžmana, dojmljive glazbe i savršene izvedbe. Album, recimo, otvara 1000 razloga s gitarom na tragu Santaninih učinaka u Supernaturalu i rasnim grooveom u kojemu se Josipa sjajno snalazi; pače, posebno imponirajući svježinom vokala i izvedbom bez afektacija. Živim po svom je pak sjajan after-hours jazzy broj s diskretnim latino šarmom, Naivni slično sročena jazzy tema Srđana Sekulovića Skansija s odličnim gitarskim i klavirskim sitnovezom, a Zvira voda - tradicional u nadahnutoj Stanićevoj obradi - maestralan komad etno-ambijentalnih stilizacija koje Josipu i njezin kristalno čist "izvorski" vokal vode u prostor kojim inače suvereno vlada Enya. Svijet oko nas još je jedan Stanićev jazzy broj s jačim ritmičkim nabojem u kojem Josipa blista punim sjajem, jednako kao i u prvorazrednoj snenoj baladi Meri Cetinić Još se zvijezde sjaje, kojoj je vibrafon Boška Petrovića, oko kojega se plete Stanićeva gitara, dao dodatni šarm i ugođaj. Zaključna Istina Gojka Tomljanovića nešto je slabija i na tragu materijala iz dvijetisućitih, no "vade" je refren i saksofon Dennisa Razza. Pravo iznenađenje donosi, pak, naprosto savršena "live" verzija Mlinarčeva vremešnog standarda Helena lijepa i ja u kiši, te senzacionalna Josipina izvedba podržana prvorazrednim glazbenicima poput trubača Josipa Graha, Stanića, basista Davora Črnigoja i bubnjara Dade Marinkovića... Odlična završnica "povratničkog" albuma Josipe Lisac. izvor: slobodnadalmacija.hr
Još nekoliko linkova na recenzije albuma 'Živim po svome':
DVD - Josipa Lisac KONCERT LJUBAVI U ČAST KARLA METIKOŠA Izdavač Croatia Records 6. prosinca 2006. godine Josipa Lisac održala je svoj tradicionalni koncert u čast voljenog Karla Metikoša. U intimnom ambijentu zagrebačkog HNK publici je, kao i dosad, priredila zaista nezaboravan doživljaj, ne samo muzički već i vizualni. Tišinom se prolomila "Ave Maria", najpoznatija i najizvođenija arija iz rock opere "Gubec - Beg". Označilo je to početak jedne priče, priče o životu i o ljubavi, toliko velikoj i snažnoj da je do danas ostala u istoj mjeri intenzivna iskrena i nepromijenjena. Progovarajući kroz glazbu, Josipa je na slušatelje/gledatelje uspjela prenijeti svaku svoju misao i osjećanje. "Diva" je još jednom dokazala kako svoju originalnost crpi iz nepresušnog vrela vlastite imaginacije. Njeno uvijek novo konceptualno osmišljavanje koncerata ni ovaj put nije razočaralo okupljene. Podijeljen na četiri cjeline, četiri godišnja doba, koncert predstavlja ciklus života koji je bio i života koji jest. Jedno završava, drugo počinje, a kraj ne postoji. Svako pojedino godišnje doba, sve njegove boje i atmosfera koju donosi, metafora su za emociju koju prenose. Cijeli je koncert protkan i pismom koje Josipa čita, a koje govori o zajedničkom životu s Karlom, o značenju imidža i o poremećenim društvenim vrijednostima današnjice. To je pismo svojevrsna ispovijed, katalizator boli nakupljene nakon Karlove smrti. Osebujnost njezina glasa, umjetnička individualnost, ali i vizualna prepoznatljivost i ovaj su put dokazale ono što već odavna znamo - ne postoji nitko poput Josipe Lisac. Ali možda najvrjednije, ono što je na kraju svega bitno, njena je iskrenost, njena dozvola da zavirimo u najintimnije emocije, razmišljanja... Žuta, roza, zelena ili plava kosa, šešir i perje ili prenaglašeni make-up, nikada nisu bili maska kojom pokušava sakriti tko ona zapravo jest, učiniti nam je dalekom ili nedostupnom. Ali mi znamo tko je - ona je idealist i sanjar, istovremeno ranjiva i hrabra, dijete, žena... čovjek. I zato je volimo. Snimljeni kadrovi vjerno dočaravaju atmosferu koncerta. Nenapadna kamera u pravo vrijeme ističe ono što je bitno, od detalja scenografije i dvorane do instrumentalista i tako dalje. Jedina zamjerka mogla bi biti ta je da je snimljeni materijal dostupan samo u 4:3 formatu, što će možda zasmetati vlasnicima widescreen televizora. Posebnu pohvalu moram uputiti dizajnerima covera koji su se zaista potrudili. Cover je, dakle, knjižica s fotografijama koncerta, pregledom njegovih dijelova i izvedenih pjesama te popisom sudionika koncerta. U bojama svih godišnjih doba, ova lijepo oslikana i uvezana knjižica s DVD-om zaista je reprezentativni primjerak i lijep poklon. izvor: www.muzika.hr
Josipa Lisac THE PLATINUM COLLECTION Izdavač Croatia Records Divna Diva Tek bi se u ponekoj zabiti ove države mogao naći pojedinac od kojeg je civilizacija davnih dana digla ruke i koji nikada nije ni čuo ni vidio Josipu Lisac. Jer ista je isto tako još od samog početka karijere prešla okvire pjevačice i postala maltene dio svakog domaćinstva. Oni koji možda i nisu ljubitelji njezinog osebujnog glasa i načina pjevanja, u najmanju su ruku morali zapaziti njezin jednako osebujan stil odijevanja. Što god mi rekli o Josipi, ona je neosporno jedna od najvećih pjevačica naših prostora i jedna od rijetkih dostojnih naziva 'Diva'. Dupli album na sebi nosi 31 evergrin i daje presjek jedne grandiozne karijere, uključujući vrhunce kao i one malo manje vrhunske uratke, a pri tome pogotovo mislimo na razdoblje s kraja osamdesetih koje nam je donijelo čudnu mješavinu njezinog vrhunskog glasa s aranžmanima obogaćenim tada svježim probojem sintesajzera i elektronske glazbe na područje bivše države. I dok su neke poput pjesme iz tog razdoblja poput "Boginje" ili "Kraljice divljine" utopljene u prosjeku njezinog opusa, druge kao što su "Danas sam luda" ili "Gdje Dunav ljubi nebo" su nezaobilazan dio njezinog izvođačkog opusa. Pa ipak, najbolje godine njezine karijere (a vjerojatno i osobnog života) vezane su uz Karla Metikoša koji je izgleda od svih njezinih suradnika jedini imao dar za iskoristi njezine glasovne mogućnosti. "Dok razmišljam o nama", "Magla", "O jednoj mladosti" samo su neki od hitova iz tog najplodonosnijeg autorsko-izvođačkog partnerstva s kojim je možda jedino usporediv ono Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića. No da ne bi bili nepravedni, na kompilaciji su zastupljene i autorske veličine poput Arsena Dedića ("Što me čini sretnom") i Zdenko Runjić ("Oluja"). Kompilacije su kao takve prilično 'okrutan' način izdavanja albuma jer se uvijek nađe pjesama koje nedostaju. Primjerice, na jednom ovakvom presjeku karijere nema niti jedne snimke iz možda najuspješnije suradnje Metikoš-Lisac, rock opere "Gubec Beg" u kojoj je ruku na srce čak i uz sve pjevačice koje su ulogu Janje pjevale poslije nje, njezina ipak najuvjerljivija i najkvalitetnija. Ipak, možda nam se jednog dana ipak neki izdavač domisli napraviti reizdanje tog skoro pa kultnog albuma. Iako generalno jako dobro zamišljena kolekcija pjesama "The Platinum Collection" pati od očajnog popratnog materijala. I dok je sam dizajn CD genijalno osmišljena, popratna knjižica (ukoliko običan omot s popisom pjesama i tek na jednoj stranici par izjava o Josipi Lisac u ovom slučaju možemo nazvati knjižicom) je blago rečeno neadekvatna za ovakvo izdanje. Teško da će se ikada više dogoditi takav autorsko - izvođački par a pogotovo glas poput njezinog. Ova platinasta kolekcija je daleko od savršenog presjeka jedne karijere, a opet je sasvim dovoljna da se njome da uvid u svu moć i ljepotu glasa istinske dive kao i svu genijalnost danas već pomalo zaboravljenog Karla Metikoša. izvor: www.muzika.hr
|
||||||||||||||||||||