![]() |
|
||||||||||||||||||||
|
Dnevnik jedne ljubavi B.P. Convention Big Band International DVD
|
edna mladost. Jedan svijet nade raste
tiho u srcu tvom. Drugi za te, ovaj svijet grade - s malo prave
istine u tom. Pričaju ti priče i svaka ima svoj sretan kraj, al'
prešućuju da taj svijet krade, baš tvog sunca sjaj. Jedna mladost.
Jedan san sreće, al' do nje još dalek, dug je put. I dok srce na
svoj put kreće u taj svijet ocvao i žut, - odjednom će shvatiti
sve ... Kako nigdje nema plamena tog. Poput mrtve rijeke svije teče
bez cilja svog.
tkad se desilo čudo, živjeti želim srcem
svim. Mijenja me to osjećanje ludo, srela sam se s njim! Ljubav
je broj koji gubi... Već sam živjela s tim. Odjednom, svijet sasvim
nov se budi, - srela sam se s njim!
reća? Što je sreća, sada znam. To je svaki susret s njim, njegov dah na licu mom. Sreća? Njegov korak, njegov glas, nježni poljupci kroz noć ... sasvim jednostavno - on! On je sve što tražim još od života svog, jer s njim doživjela sam sve, - sve o čemu djevojka tek sanja ... iz priča drugih ljudi, to je sve što život može da ti da ... Kao dio sna, jednog vječnog sna. Sreća? Njegov obraz pored mog, samo za njega stvoren dom .. Sasvim jednostavno - on. On u meni živi tu, kao kucaj srca mog. Ma kakav bio, on je moj, sa bezbroj svojih sitnih mana. Kad svoju sreću nađeš, onda znaj, - pletu se svi u život tvoj ... Ma što god rekli sad, - on će ostat moj!
pak, ne znaš ni sama kad, nemir uđe u život tvoj ... Odlazi on, hladno ostavlja te samu. Nijemo odlaziš, ko poslušno pseto, tiho, u svoj kut, gušeći plač u grlu svom, po prvi put ... po prvi put ... po prvi put. Sve te odjednom plaši tad ... njegov pogled i njegov smijeh ... Javlja se strah, drhćeš kao slomljen prut - zar u srcu koje voli još ima mjesta i za smijeh u času kad ostavlja se sve po prvi put? Pred njim budi se prošli svijet ... Dal' oživjeti će skupa s njim sjećanja ta koja javljat će se svud? Dal' će slabost nekog slatkog trenutka (jača nego on), - ljubavi našoj nanijeti bol po prvi put?
lačem. Sama ne znam zašto ... Možda nešto
slutim sad? Jer otkad nije tu, više ne znam što ni kud ... Same
crne, strašne misli prate me svud. Plačem. On je sada tko zna s
kim ... Negdje, možda sretan s njom? Jer - teško teče dan kad je
čovjek sasvim sam, i tada lako, tako lako zaboravlja, znam.
sti dan, sat i isti tren često mijenja sve, kao sunčan sjaj poslije oluje ... Jedna kratka vijest, radosna, ohrabrujuća vijest, - jedna kratka vijest. Jedan list, pismo, jedna riječ - često vraća sve ... i vjeru i mir i sve nade. Jedna kratka vijest, radosna, ohrabrujuća vijest, - jedna kratka vijest. Sada, baš kad sam htjela da zaboravim na sve, opet on svoj trenutak, pravi, zna ... Premda bih htjela biti snažna, ipak od uzbuđenja gorim sva. Već za dan, dva il' - ne znam kad, to se vraća on, u zagrljaj moj i u svoj dom ... Jedna kratka vijest. Iznenadna, ali za me tako sretna vijest.
ežaj od suza prostirem za te, ležaj od suza u oku mom. Ležaj od suza, čežnje za tobom .. čežnje što guših u srcu svom. Oprosti dragi, ti znaš i sam, da samoća poput bijesna vjetra odnosi sa sobom sve .. ušla je u me i u moje misli, raznijela moj mir i moje sne ... Ležaj od suza nijemo te pita - ima li suza u oku tvoj? Ležaj od suza pita sa strepnjom - nosiš li ljubav u srcu svom? Oprosti dragi, toliko sreće je opet tako naglo došlo ... nadala se nisam njoj. Tvoja blizina već po drugi put mijenja ovaj svijet i život moj.
dem s njim nijemo kroz grad. Čini se - sve je ko nekad. Al' osjećam, u dubini srca svog, da nije isti ... njegove kretnje ne poznajem ... korak taj, brži no prije ... stisak ruke ništa ne krije .. u očima koje volim, gdje je sjaj? Taj sjaj, nježan ... sklonište moje oduvijek i zaklon moj? Zar su to ruke što su me štitile? Pratim njegov pogled, al' ničeg se ne sjeća on .. stola, ni kavane (a bila je naš drugi dom...) - Kupuje pet karanfila, zaboravlja da ne volim ih ja ... na trenutak čak šapnu drugo ime, da protrnuh sva. Pratim njegov korak ... on ide kamo i svi. Ne zna više stazu kojom smo šetali mi. Nudi mi whisky sa ledom, a nikad nisam pila ja ... nudi sve, a ne shvaća - to što želim, da ne zna da mi da ... Idem s njim nijemo kroz grad. Čini sve - sve je ko nekad. Al' osjećam, u dubini srca svog, da nije isti ... Njega ja više ne prepoznajem ... ne, čovjeka ovog ja ne poznajem ...
lučaj je naš, kao bezbroj slučajeva oko nas svakog dana. Ti si uspio uvjeriti me sad -da još me voliš isto kao i prije ... da ljubav naša ima za te istu draž .. Ja vjerujem ti, pa makar bila laž. Jer otkad jedno kraj drugog živimo (a htjeli smo to), ja znam da se mora prihvatiti čak i laž. Zato, mili moj - vjerujem ti sve. Život je naš tako monoton i prazan svaki dan i svaku noć ... još nas veže samo navika za sad. I ti i ja se vrtimo u krugu tom, - u krugu u kom ostat ćemo zajedno, jer to je sve što nam je ostalo. Ponekad, ipak, ti priđeš nježno i poljubiš me. Zaustavljam dah da bih čula riječi te ... Tada, mili moj - vjerujem ti sve ... vjerujem ti sve.
(Iz "Dnevnika jedne ljubavi") |
||||||||||||||||||||